Za mene lično najveći strah je bio kako se sporazumeti, jer ne znam nemački jezik, a i sa engleskim ne stojim baš najbolje. Međutim sve je to bilo odlično organizovano. Sa nama je uvek bio prevodilac, u ovom slučaju Maja, koja je popunjavala neophodne formulare, razgovarala sa sestrama i doktorima, tako da se taj hedikep nepoznavanja jezika nije uopšte primetio i predstavljao problem.